Inicijalna javna ponuda (eng. Initial Public Offering – IPO) predstavlja postupak kojim se akcije kompanije po prvi put nude javnosti, odnosno širokom krugu potencijalnih investitora.
Reč je o prekretnici u razvoju kompanije kojom započinje nova faza u životnom ciklusu koja podrazumeva veliki korak napred u smislu daljeg pravca, intenziteta i dinamike rasta i razvoja kompanije, a koje započenje odlukom vlasnika kompanije da deo vlasništva u kompaniji ponudi investitorima. Na ovaj način, nakon sprovođenja niza precizno definisanih, uzajamno povezanih i vremenski usklađenih aktivnosti vrši se transformacija kompanije u javno društvo, njeno “otvaranje” i izlazak na berzu. Prodajom akcija kroz inicijalnu javnu ponudu povećava se akcijski kapital kompanije. Pored izdavanja novih akcija IPO daje i mogućnost postojećim akcionarima da ponude na prodaju svoj udeo u kompaniji. Kroz emisiju novih akcija vrši se prikupljanje primarnog kapitala neophodnog za finansiranje organskog rasta kompanije i daljeg razvoja poslovanja.
Inicijalna javna ponuda predstavlja mnogo više od pojednostavljenog procesa prikupljanja kapitala. Reč je o transformaciji kompanije u javno akcionarsko društvo čijim se akcijama trguje na berzi, o visoko profilisanom tranzicionom procesu tokom kog dolazi do kvalitativnog unapređenja procesa upravljanja i poslovanja, i implementacije novog sistema vrednosti i novih obrazaca mišljenja i delovanja usmerenih na dugoročni rast, razvoj i prosperitet svih aspekata poslovanja.
Pre donošenja odluke o izlasku na berzu neophodno je pažljivo razmotriti finansijsku strukturu kompanije i definisati njenu finansijsku strategiju. Tek nakon formulisanja takve strategije moguće je odlučivati o daljem razvoju i optimalnoj strukturi izvora finansiranja kompanije. U pogledu opcija eksternog finansiranja, kompanija se može finansirati zaduživanjem (uzimanjem kredita kod poslovnih banaka ili emisijom dužničkih hartija od vrednosti), emisijom i prodajom akcija na tržištu kapitala, ili kombinovanjem ove dve opcije). U poređenju sa drugim izvorima finansiranja, sticanje kapitala putem javne ponude na berzi može biti izuzetno korisno za kompaniju i njene vlasnike.
Možda i najvažnije: Prikupljena sredstva nemaju obeležje duga i nisu opterećena otplatama glavnice i kamate.
Izlazak na berzu donosi brojne pogodnosti za kompaniju, međutim neophodno je sagledati i odgovornost i dodatne zahteve koji se postavljaju pred javno društvo.
Za uspešno i efikasno sprovođenje javne ponude neophodno je jasno definisane ciljeve prevesti u akcioni plan realizacije sa preciznim vremenskim okvirom koji je potreban za uspešnu implementaciju pojedinačnih faza i aktivnosti. Izrada kvalitetnog akcionog plana može dovesti do značajnih ušteda u kasnijim fazama, u smislu skraćivanja vremena potrebnog za implementaciju, kao i snižavanja neophodnih troškova celokupnog procesa.
IPO je složen proces koji utiče na sve poslovne procese, funkcije i aktivnosti u kompaniji. Berzanski debi je prekretnica u istoriji svake kompanije. Sam proces obično traje između šest i devet meseci, koliko je potrebno da prođe od donošenja formalne odluke da se izađe na berzu do uključivanja akcija na listing berze.
Priprema za prvo emitovanje akcija, sastavljanje Prospekta izdavaoca i dobijanje odobrenja od Komisije za hartije od vrednosti, kao i sprovođenje samog postupka javne ponude zahteva podršku tima iskusnih stručnjaka. O sastavu tima je potrebno odlučiti što pre, najbolje odmah po donošenju odluke o inicijalnoj javnoj ponudi. Blagovremena selekcija članova tima će pomoći da se izbegnu problemi koji bi mogli uticati na odlaganje pojedinih faza i čitavog procesa i nepotrebno uvećavanje troškova. Izgradnja dobrog tima savetnika je jedan od ključnih faktora koji određuju krajnji uspeh inicijalne javne ponude („IPO“).
Učestvovanje brokerske kuće (ili investicione banke - koja će prodavati akcije investitorima ili čak i garantovati uspešnost ponude) i registrovanog revizora (za reviziju finansijskih izveštaja uključenih u prospekt) je obavezno tokom IPO procesa. Izbor drugih savetnika zavisi od potrebe i profila kompanije, kao i složenosti transakcije. U praksi kompanije uvek koriste podršku pravnog savetnika i vrlo često savetnika za odnose s javnošću. U zavisnosti od vrste transakcije, izdavaoci mogu zaposliti i strateškog savetnika, poreskog savetnika i druge stručnjake.
Trošak IPO-a, naročito za mala i srednja preduzeća, jedan je od najvažnijih faktora koji može obeshrabiti kompanije da izađu na berzu. Ukupni IPO trošak se sastoji od sledećih naknada:
Deo pobrojanih troškova ima fiksni iznos, a deo se obično odeđuje kao procenutalni deo vrednosti IPO transakcije. Pored navedenog, i listiranje akcija podrazumeva neke tekuće operativne troškove, kao što su troškovi ispunjavanja povećanih zahteva transparentnosti i obaveze izveštavanja, odnosa sa investitorima, a koji zavise i od strukture same kompanije.